Kao veliki obožavalac rada Darena Aronofskog moram da priznam da sam se razočarao kada sam odgledao „The Fountain“. Naravno i dalje smatram da je Daren jedan od najboljih, a „Pi“, „Requiem For A Dream“, „Black Swan“ i „Wrestler“ su savršeni filmovi. „The Fountain“ je za sada samo onaj izuzetak koji potvrđuje pravilo. Teme sa kojima se autor ovde uhvatio u koštac su ljubav, smrt, opsesija i pomirenje (prihvatanje neizbežnog). Mogao bih da zaključim da je Aronofski zagrizao više nego što može da proguta, ali me u tome sprečava lakoća sa kojom se u svom prvom (dugometražnom) filmu „Pi“ nosio sa podjednako zahtevnim temama. Pristup je tada bio širi, podjednako filozofski, naučni i mistični, dok ovde dominira misticizam, što je čini mi se glavni uzrok razlike u uspešnosti ishoda. Ovaj film definitivno nije za s...
Pokušaću da svaki put kada odgledam film ovde ukratko zabeležim svoje utiske.